HR zakoni o web stranicama

Ove savjete shvatite ozbiljno, kazne su i do 50.000 kn (+za odgovorne osobe do 7000 kn), a za sadržaj sajta isključivo odgovara naručitelj

Što mora obavezno pisati na web stranicama tvrtke?

Naziv i skraćeni naziv tvrtke

Sjedište tvrtke

Sud kod kojega je tvrtka upisana u Sudski registar

Broj pod kojim je tvrtka upisana u Sudski registar

Iznos temeljnog kapitala trgovačkog društva i je li temeljni kapital uplaćen u cijelosti

Ako nije uplaćen u cijelosti, potrebno je navesti koji dio temeljnog kapitala nije uplaćen

Isto važi i za ukupan broj izdanih dionica i njihovih nominalnih iznosa za dionička društva

Najmanje jedno ime člana uprave društva

Kod d.d. imena članova uprave, izvršnih direktora i predsjednika nadzornog / upravnog odbora

Tvrtka i sjedište institucije kod koje se drži račun i broj tog računa

Koji zakoni to propisuju?

Zakon o trgovačkim društvima, odnosno NN br. 111/93, 34/99, 52/00, 118/03 i 107/07.

Što sa obrtima?

Slično gore navedenom (makar Zakon o obrtu to eksplicitno ne navodi), samo dodajte i ime vlasnika obrta. Kazne su nešto manje: do 20.000 kn. Naime, ako je Zakon o obrtu nešto i previdio, pravilom supsidijarnosti primijenjuju se odredbe Zakona o trgovačkim društvima.

Kakva je sudska praksa po tom pitanju?

Ne raspolažemo konkretnom statistikom, ali "bolje spriječiti nego liječiti".

Nemam ni poduzeće ni obrt..

Uvijek možete imati vlastite privatne web stranice, samo tada ne smijete ostvarivati dobit.

Što ne smiju sadržavati web stranice?

Ne smijete prodavati oružje, drogu, trgovati ljudima (organima) i slično. Uvijek vodite računa o dvije stvari: o tome što pišete i koje podatke skupljate (Zakon o zaštiti osobnih podataka).
Zabranjena je svaka politička, vjerska, nacionalna, etnička i slična netolerancija (kao i skupljanje takvih privatnih podataka), ali i podaci o seksualnom životu, sindikalnom članstvu, te (ne)kažnjavanju, odnosno sudskim postupcima.
Dakle, ako Vam trebaju podaci klijenata, pripazite da su relevantni za Vaše poslovanje i da se ne kose s privatnošću anketiranih. Jasno Vam je da su to podaci isključivo za Vašu uporabu tj. da ih ne smijete prodavati/poklanjati drugima.

Spam - što je to?

Spam je, laički rečeno, svaka neželjena pošta koju ste dobili u svoj "mailbox". U zadnje vrijeme su to "razne Viagre, nasljedstva nepostoječih ujaka iz Amerike, cure željne upravo Vas, itd itd".
Kompjutorski virusi su zasebna kategorija, iako se i oni većinom svrstavaju u spam (nikada, ali baš NIKADA, ne otvarajte attachmente od nepoznatih pošiljatelja!).

Spama ima i u "offline svijetu": svaki prospekt ubačen u Vaš poštanski sandućić, svaki neočekivani telefaks, sms, mms, letak pod brisačima automobila, automatske telefonske sekretarice za istraživanje tržišta... No, zadržimo se na internetu - što pokriva zakon.

"Zakon o spamu" je u Hrvatskoj među rigoroznijim u svijetu: za detalje pročitajte članak 107 Zakona o elektroničkim komunikacijama (2008). Ukratko: za svaki newsletter koji šaljete morate imati odobrenje primatelja. Stavak br. 2 kaže: Primjena tehničkih sustava za pribavljanje privole iz stavka 1. ovoga članka smatra se izravnom promidžbom i prodajom te nije dopuštena.
Dakle, vlastita baza kupaca je jedino legalno rješenje: srećom, i marketinški učinak je upravo tu najveći.